Stari tekstil

Recikliranje tekstila je proces obnavljanja vlakana, pređe ili tkanine i ponovne obrade materijala u nove, korisne proizvode.

Tekstilni otpad podijeljen je na otpad prije potrošnje i otpad nakon potrošnje i razvrstan je u pet različitih kategorija izvedenih iz piramidalnog modela.

U odjeći i namještaju, medicinskoj i zaštitnoj opremi, zgradama i vozilima, tekstil je tkanina svakodnevnog života. Europska potrošnja tekstila ima četvrti najveći utjecaj na okoliš i klimatske promjene, nakon hrane, stanovanja i mobilnosti. Treći je sektor za veće korištenje vode i zemljišta, a peti za korištenje primarnih sirovina i emisije stakleničkih plinova.

Prosječni Europljanin svake godine baci 11 kg tekstila. Širom svijeta, kamion pun tekstila odlaže se ili spaljuje svake sekunde. Globalna proizvodnja tekstila gotovo se udvostručila između 2000. i 2015., a očekuje se da će potrošnja odjeće i obuće porasti za 63% do 2030. Usporedno s ovom neumoljivom ekspanzijom, negativni utjecaji na resurse, vodu, potrošnju energije i klimu nastavljaju rasti . Potreba za rješavanjem pitanja proizvodnje i potrošnje tekstila sada je hitnija nego ikad prije.

Stopa recikliranja tekstila trenutačno je vrlo niska, s 1.7 do 2.1 milijuna tona rabljenog tekstila koji se godišnje prikupi diljem EU-a, prema studiji JRC-a. Smatra se da se većina od preostalih 3.3 do 3.7 milijuna tona baca u miješani kućni otpad, pokazalo je istraživanje.

Međutim, podatke treba uzeti s opreznošću jer ne postoji europska obveza izvještavanja o količini tekstila prikupljenog od potrošača ili tvrtki.

Stari tekstil u Hrvatskoj

Za proizvodnju samo jedne majice potroši se oko 2.700 litara pitke vode, koliko prosječan čovjek potroši u dvije godine, a razgradnja traje više od pola stoljeća. U Hrvatskoj, ali i na globalnoj razini stvaraju se ogromne količine tekstilnog otpada.

U Hrvatskoj se, na godišnjoj razini, baci preko 53 tisuće tona tekstilnog otpada, prema Izvješću o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom iz 2020. godine.

Većina tog otpada (37.056 tona) završila je u miješanom komunalnom otpadu, 5.301 tona u glomaznom i 702 tone u otpadnim vodama, a tek je 10.213 tona bilo odvojeno sakupljenog otpadnog tekstila i obuće.

Što sa starim tekstilom?

Ako imate višak odjeće u ormaru i ne znate što bi s time, ne bacajte u smeće, već se uputite u lokalni Crveni križ koji će ju proslijediti potrebitima, ili se uputite prema najbližem spremniku za otpadni tekstil u Vašem gradu!

U spremnike za otpadni tekstil treba odlagati:

• odjeću, ručnike, posteljinu, zavjese
• šešire i kape
• torbe i krpene igračke
• ostale otpadne tekstilne proizvode.

U spremnike za otpadni tekstil ne smije se odlagati:

• obuća, kožne torbe
• pernati jastuci, popluni.

Recikliranjem korištene odjeće, i ostalih tekstilnih proizvoda, osiguravamo izvor sirovina za proizvodnju novih proizvoda.